Lk. 2, 52:
A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Mt. 24, 36:
A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac.

Mt. 27, 46:
O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Nadalje, Biblija Isusom Kristom naziva ujedno i Boga Isusa Krista i čovjeka Isusa Krista u kojem je stanovala sva punina Božanstva tjelesno.

Kol. 2, 9:
Jer u njemu stanovaše sva punina Božanstva tjelesno.

Ef. 3, 9:
I da otkrijem svima, kako se je ostvarila tajna od vjekova skrivena u Bogu, koji je sve stvorio po Isus Kristu.

Dakako, Isus Krist po kome je sve stvoreno nije čovjek Isus Krist.

Heb. 11, 24 - 26:
Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sinom kćeri faraonove; i volio je stradati s narodom Božjim, negoli imati časovit užitak grijeha, državši sramotu Kristovu za veće bogatstvo od blaga egipatskoga, jer je gledao na plaću.

Mojsije nije moga odabrati sramotu čovjeka Isusa Krista, kad u njegovo vrijeme čovjek Isus Krist nije bio rođen. Odabrao je sramotu Božju - koga Biblija također naziva Kristom (iako i čovjeka Isusa Krista rođenog u Nazaretu prije oko dvije tisuće godina također naziva Isusom Kristom). Isto vidimo i u sljedećem odlomku Biblije.

1. Kor. 10, 1 - 4:
Neću vam naime zatajiti, braćo, da su oci naši svi bili pod oblakom, i svi su kroz more prošli; i svi su se u Mojsija krstili u oblaku i u moru; i svi su isto duhovno jelo i jeli, i svi su pili isto duhovno piće, jer su pili od duhovne hridi, koja ih je pratila, a hrid je bila Krist.

U vrijeme izlaska Izraela iz Egipta nije bilo čovjeka Isusa Krista. Već naravno Krist o kojem ovdje govori Biblija je sam Bog Isus Krist.
Nakon što je čovjek Isus Krist umro, budući da je na Sebe uzeo grijehe svijeta, otišao je u pakao i propovijedao onima koji su bili neposlušni u vrijeme Noe.

1. Pet, 318 - 20:
Jer je i Krist jedanput za grijehe naše umro, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu, ubijen doduše tijelom, ali oživljen Duhom. U njemu je sišao i propovijedao duhovima, koji su bili u tamnici, koji su nekada bili nevjerni, kad su se u dane Noine oslanjali na dugotrpnost Božju, dok se je gradio kovčeg, u kojem se malo, to jest, osam duša, spasilo vodom.

Nakon toga je čovjek Isus Krist uskrsnuo i ukazao se Mariji, te joj rekao:

Iv. 20, 17:
Reče joj Isus: "Nemoj me se dodirnuti, jer još nisam uzašao k Ocu svojemu. Nego idi k braći mojoj i kaži im: "Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu."

Ali nakon što je čovjek Isus Krist uzišao Ocu, Stjepan je vidio otvorena nebesa i čovjeka Isusa Krista s desne strane slave Božje.

Dj. 7, 55:
A on pun Duha Svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu.

A u 1. Tim. 2, 5 Biblija kaže da je upravo čovjek Isus Krist jedini posrednik između Boga i ljudi.

1. Tim. 2, 5:
Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus.

Proučavanjem Biblije, nedvojbeno je da je Bog jedna osoba i da se nastanio u čovjeku Isusu Kristu u kome je stanovala sva punina Božanstva (ne kao što neki uče jedna trećina, odnosno jedna božanska osoba), a ime tog Boga je Gospod Isus Krist, pri čemu titule "Otac", "Sin" i "Duh Sveti" nisu imena već službe jedne te iste osobe. Upravo iz toga razloga nikada nitko u Bibliji nije kršten u Ime Oca, Sina i Duha Svetoga (jer, kao što je već rečeno, ni jedan od ta tri naziva nije ime) - već u IME tog Oca, Sina i Duha Svetoga, a ono je Gospod Isus Krist.

Presliku toga nalazimo u Edenu, gdje je čovjek stvoren na sliku Božju i stvoren kao jedna osoba (ne tri zasebne osobe).

Post, 1, 26 - 27:
Tada reče Bog: "Načinimo (množina) čovjeka na sliku i priliku svoju! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim, što gmiže po zemlji!" Tako stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih.

Iako se koristi množina "načinimo" vidimo da je stvoreni čovjek bio jedna osoba (ne tri). Ovdje je bitno zapaziti da je čovjek koji je stvoren u Post. 1, 26 - 27 bio jedna duhovna osoba - ne tjelesna. Jer nakon što je čovjek stvoren u Post. 1, 27 Biblija kaže u Post. 2, 5:

Post. 2, 5:
... i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.

Tjelesni čovjek je stvoren kasnije u Post. 2, 7 i on je bio samo "stan" u koji se nastanio duhovan čovjek stvorenu u Post. 1, 27. Osim toga, Bog je Duh (Iv. 4, 24) i nešto stvoreno na Njegovu sliku također je duh.
Taj prvi Adam je preslika Krista kojeg Biblija naziva posljednjim Adamom. Kao što je tjelesni čovjek iz Post. 2,7 bio "stan" u koji se nastanio duhovan čovjek iz Post. 1, 27 tako je čovjek Isus Krist bio "stan" u koji se nastanio Bog. I kao što se prvi Adam podijelio na Adama i Evu, tako se posljednji Adam podijelio na čovjeka Isusa Krista i izabrane vjernike u koje je, počevši s Pedesetnicom, nastanio dio Sebe.